TradicijaVIJESTIZanimljivo

SAGA: Čovjek o težakluku, a žena o kućnim poslovima

U nekom selu živjeli su čovjek i žena, te se malo vaktile riječima pogurali, prometali kojekako: čovjek o težakluku, a žena o kući i kućnim poslovima. Čovjek bi odmah, čim bi rana zora osvanula, uhvatio volove i otišao u njive orati, a žena bi ostala kod kuće radeći, te bi mu uvijek donijela ručak na njivu. Ali čovjeku je uvijek bilo krivo misleći da žena nikakva posla ne radi, već samo da ljenčari kod kuće, to najposle reče i ženi:

– Ti, ženo, samo džaba ležiš kod kuće i jedeš, a ne radiš ništa. Ja bih vaš ženski posao uradio za sahat. Mi jadnici ljudi po vazdan se pržimo na suncu.

Žena se na to stane smijati, te reče čovjeku:

– Šuti, bolan ne bio! Naš je posao stoput teži od vašeg, a vi ga ne bi nikad mogli završiti.

Ali on joj ne dade ni govoriti, već opet zasu, kako ljudi više rade, a žene ništa. Na to mu ona reče:

– E, pa dobro! Ja ću sutra uhvatiti volove, pa ću ići orati, a ti ćeš raditi moj posao.

On to jedva dočeka, te ugovore, da će tako raditi, čim zora zabijeli. Sutradan žena uhvati volove, a onda poče naređivati čovjeku, šta treba da on radi:

– Ti ostaješ kod kuće i dobro mi pazi, što ćeš uraditi. Čuvaj mi piliće, da ih štogod ne odnese, onda pomuzi krave, ama čuvaj da ne podoje telad. Podkuhaj kruh, pa ga ispeci, savi sarmu, razvi maslenicu sa dvije jufke, izmeti mlijeko, spremi ručak, pa mi bogati donesi na njivu.

H. Keran

Žena potjera volove, dok joj nešto pade na pamet, te se povrati i reče čovjeku:

– Da, zaboravila sam ti kazati: na tavanu ima u ćupu otrov. Čuvaj se, nemoj se prevariti, pa izjesti ni malo tog otrova, jer ćeš odmah umrijeti.

– Taman, – reče on, – ti nemaj brige, ja ću sve lako uraditi, a ti dobro gledaj, da uzoreš štogod više možeš.

Zatim ona ode s volovima na njivu, a on ostadoh kod kuće da radi.

Čim je žena otišla od kuće, čovjek se razleti te stane da radi. Najprije pomete kuću i naloži vatru, a onda ogleda kvočku i piliće, te se sjeti da mu je žena rekla da ih čuva, pa se malo promisli, kako će ih najbolje učuvati, te se domisli, uzme kanafe, te poveže sve piliće za kvočkine noge, da ih što ne odnese. Zatim ode, te pomuze krave, a onda se vrati u kuću i stane zagrtati rukave, da umijesi kruh. Počne sijati brašno, pa mu na um padne, da mu valja i mlijeko izmesti, a dotle mu je prošlo dosta vremena, te mu nešto na um padne, i on reče:

– Ha, bogme, ja ću svezati štap na leđa, pa dok ja budem sijao brašno, mlijeko će se pomalo mesti, i tako ću dva posla uraditi.

To on i učini, sveže stap za leđa i stane sijati brašno. Dok je on sijao brašno, mlijeko se malo melo, a dok je umijesio kruh, zaboravio je mlijeko. Kada je iznio kruh, da ga ispeče, nagne se da razgrne vatru, a mlijeko preko glave sve se salije na vatru i potrne je. On se razljuti, te iziđe pred kuću, da vidi piliće, a u isti čas doleti nekakva tičurina, te uhvati kvočku, a kako su bili pilići povezani za nj, to odmah i njih odnese. Kad i to vidi, još se više razljuti, te pođe u podrum, da vidi krave. Pošto je ušao, opazi telad pod kravama gdje doje, jer je bio zaboravio zatvoriti vrata od telećaka, te su teoci izišli a krave ih podojile. Sada mu omrzne život, te stane lupati šakama o glavu i reče:

– Eh, kada sam ovoliko uradio zijana, idem vala na tavan pa ću se otrovat, nek ne živim.

Što je mislio, to i učinio. Kada se popeo na tavan, nađe taj ćup, te zasjedne i stane jesti sve malo po malo. Kad je nekoliko puta založio, stane se okretati oko sebe, kad će se otegnuti i umrijeti. Uto već dođe vrijeme ručku, te žena dođe i dotjera volove.

Pošto je ušla u kuću, ugleda kruh na ognjištu nepečen, a po ognjištu proliveno mlijeko, zatim ode u podrum. Kad tamo, krave podojile teoce, krave gladne i žedne, a kad se htjede vratiti u kuću, opazi da nema ni kvočke ni pilića. Uđe u kuću, te stane vikati i galamiti na muža.

Ali se on ušutio i načinio se, da je već umro. Žena se sjeti da je na tavanu, te se odmah popne gore. Ugleda ga gdje jede med, pa ona poviče:

– Uh, šta to bolan radiš? Ako si Turčin, što mi sve zijan za zijanom radiš?

On se okrene, shvati da nije mrtav, te joj odvrati:

– Ma prođi me se ženo! Eto si vidjela šta je bilo zijana, pa sam se evo popeo na tavan da se otrujem. Kad sam toliko zijana počinio, nek’ i ne živim.

– Hajde, budalo, kako ćeš se medom otrovati. Ta to sam ostavila za lijeka, a ti mi ga eto pojede. Idi, moj junače, pa svoj posao radi: ori, kopaj, idi u drva, a nemoj se kvartati u ženske poslove, kad te za to bog nije stvorio.

Kad to on čuje, jedva dočeka. Brže bolje uhvati volove te ode i bez ručka orati, a žena ostadoh svoj posao radeći.

Nakon toga nije više govorio da su ženski poslovi laki, već je uvijek uvijek isticao kako su ženski poslovi puno teži od muških.

Hasan Keranović

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Back to top button