Vremena kakva nismo mogli ni sanjati. Tužno i otužno…
Fotografija govori puno toga, ne samo na lokalnoj već i na svjetskoj razini. Bez obzira što živimo u 21. vijeku, vijeku tehnološke ekspanzije i najvećih civilizacijskih dostignuća, vidljivo je koliko je isti rasnjiv, koliko nespreman da se suoči sa vanrednim situacijama i nedaćama.
Jedan virus je paralizovao kompletnu civilizaciju, neoliberalni kapitalizam i nacionalistički egoizam, izgubili su glavu, drhti im tlo pod nogama, svojom pohlepom prožderat će sami seba, naravno, ne bude li se nešto promijeniloo.
Svijet puca po šavovima, prijeti da eksplodira, ne znamo samo vide li to onih koji s to tiče, a samo tako malo treba da sve bude drugačije, normalnije, pozitivnije…
Više osjećaja za solidarnost i shvatanja da niti jedna nacija i nacionalna ekonomija, ma koliko bila jaka, ne može živjeti samo za sebe, uz to i preživjeti.
Njemačka je to shvatila prva, trudi se da nešto napravi, hoće li uspjeti i hoće li to shvatiti i drugi, vidjet ćemo.
