Junaci i ljudi u neljudsko vrijeme: 23. godišnjica smrti Srđana Aleksića
Na današnji dan 1993. godine u Trebinju je povredama podlegao Srđan Aleksić, bosanskohercegovački heroj.
Odgajan je tako da u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti, po znanju…
Kada bismo svi bili odgajani i svoju djecu odgajali kao što je odgajan Srđan, mržnja među ljudima bila bi nepoznanica.
”Prije 23 godine izgubili smo Srđana, ali smo dobili čovjeka, putokaz i motiv da budemo ljudi. Kao otac sam zahvalan Srđanu za ono što je učinio. Žao mi je što je poginuo, ali sam ponosan na ljude koji poštuju Srđanovo djelo. Djelo treba poštovati, a ne izvršioca, pošto djelo čini izvršioca velikim. Isplati se i poginuti, ako treba sačuvati čovjeka, jer ako ne sačuvamo čovjeka svi smo izginuli“ rekao je na Srđanovom grobu njegov otac Rade i dodao Srđo živi da nam pomaže da budemo ljudi.
“Nije vrijedan spomenik. Vrijedni su ljudi koji priznaju Srđanovo djelo i koji se trude da poštujući Srđanovo djelo i oni budu slični i takvi. Moja je želja da oni to rade i da žive, da ne dožive Srđanovu sudbinu. Ako smo ljudi niko neće ni doživjeti Srđanovu sudbinu. Riječ ljudska je vrijednija od toga. To je ostalo nama“, naglasio je Rade i dodao da ne treba da se govori heroj Srđan, jer Srđo je bio jedan obični momak ovoga grada.
Dana 21. januara 1993. godine grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimirala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedan od legitimiranih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Tada je Srđan priskočio u pomoć Glavoviću, a četvorica vojnika su, umjesto Glavovića, kundacima pušaka pretukli Srđana.
Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu, i preminuo je 27. januara 1993. godine. Srđanov otac je u čitulji napisao: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”.
Srđan Aleksić ima ulicu u Pančevu, Novom Sadu, Tuzli, Sarajevu i Trebinju, a od danas i u Beogradu.
