Lg VikićiSPORTVIJESTI

Lovačka etika

Biti lovac ne znači samo puki odstrijel divljači, lov je mnogo više od toga, jedna doktrina s’ lovačkim normama, pravilima, etikom i kulturom lova koju bi svaki lovac trebao praktikovati.

Evo par riječi o lovačkoj etici i za nas laike, koji slabo poznajemo lovački nauk, a koja će vjerovatno na mnoge utjecati da promijene način shvatanja i poimanja lova, tj. da ga zavole.

Na priloženoj fotografiji je vođa Lovačke grupe Vikići, gospodin Jasmin Havić, koji se trudi da u rejonu njegove odgovrnosti bude sve onako kako to lovačke norme nalažu.

Lovačka etika

Lovačka etika je skup pravila lijepog i korisnog lovačkog ponašanja stvorenog iskustvom lovaca kroz razvoj lovstva.
Lovačku etiku i ponašanje lovaca možemo grupisati u nekoliko skupina:
– lovac i sigurnost društva
– lovac i priroda
– lovac, oprema i lov
– lovac i lovačka organizacija
– međusobni odnosi lovaca
– lovačka obilježja i sl.
Lovac je građanin koji je stalno naoružan i samim time je na određen način privilegovan u odnosu na druge. Zato njegovo ponašanje treba da je prilagođeno tako da na svakom mjestu i u svim prilikama predstavlja pozitivan primjer.
Prednost zanimanja lovca je priroda sa svim svojim sastavnim dijelovima: biljnim i životinjskim svijetom, vazduhom i vodom. U toj i takvoj prirodi obitava divljač kao poseban predmet zanimanja lovca, gdje mora biti naglašen princip prirodne ravnoteže.
Protekli rat je doveo do poremećaja u prirodi, a u nekim područjima došlo je do potpunog uništenja i nestanka nekih vrsta divljači. Lovci su ti koji se prije svega moraju pobrinuti za stvaranje uslova ponovne ravnoteže u prirodi. Na prirodu atakuju razvoj tehnike, tehnologije, hemizacije, saobraćaja i sl. Sami lovci su razvojem saobraćaja pokretljiviji, a lovačka pomagala – oružje i municija – su dostigli ogroman stepen razvoja. Sve to utiče na smanjenje ili nestanak pojedinih vrsta divljači. Zbog toga znanje, razum i etika moraju prevladati u svakoj lovačkoj organizaciji i kod svakog lovca.
Neke osnovne napomene o etičkom ponašanju lovaca:
– Ljubav prema prirodi i divljači lovci iskazuju svojim aktivnim i stručnim radom na uzgoju, čuvanju, zaštiti, naseljavanju i prehrani divljači u toku teških zima, poplava i sl, kao i čuvanju trofeja koji podsjećaju na lovačke doživljaje.
– Poštivanje divljači i briga o uzgoju, čuvanju i zaštiti ženki i mladih primjeraka je dio lovačkih običaja.
– Prorijeđenu divljač je nužno vrlo razumno pomagati i štititi da bi dostigla normalno brojno stanje.
– Divljač se lovi samo dozvoljenim sredstvima i u normalnim životnim uslovima.
– Za svaku osudu je lov za vrijeme nepogoda (veliki snjegovi, poplave, požari), te lov i progon divljači u slučaju kada leži na jajima ili je bremenita, kao i kad izvodi mlade.
– U lov se po pravilu ide grupno
– U lovu na visoku divljač koristi se specijalna lovačka municija.
– Nije preporučljivo u lovu davati municiju drugom lovcu, jer za slučaj nesreće može ostati neraščišćeno pitanje ispravnosti metka
– U lov ne treba polaziti neispravan, bolestan, niti pod uticajem alkohola
– Dolazak na zakazano mjesto mora biti uredno
– Svakim lovom upravlja lovovođa ili prilikom formiranja grupe, lovac kojeg bira grupa za taj lov.
– Oružje se mora nositi prazno sa cijevima okrenutim u vis.
– Cijev puške nikad ne smije biti okrenuta prema lovcu.
– Sa čeke treba dobro osmotriti okolinu i mjesto gdje zrno završava svoj put.
– Opasno je pucati, a ne znati gdje se nalazi susjedni lovac.
– Nisku divljač je ubio onaj lovac nakon čijeg je pucnja ostala divljač bez mogućnosti bijega
– Visoku divljač je ubio onaj lovac koji je prvim hicem zadao smrtonosnu ranu.
– U slučaju nesporazuma lovovođa – grupovođa treba da odluči ko je ostrijelio divljač.
– Lov je završen kada to objavi lovovođa – grupovođa,
– Tada se lovci okupljaju na zakazano zborno mjesto sa ispražnjenim puškama.
– Ostrijeljenu divljač dijeli lovovođa ili grupovođa, po običajima koji važe za razne vrste lova. Lijep je običaj da gosti ili mlađi lovci u tom pogledu imaju prednost.
– Napuštanje lova ili čeke, te odlazak iz lova bez najave nije dozvoljeno.
– Zajednički troškovi lova podmiruju se odmah zajednički ili se drugarski raspoređuju
– Nakon završetka lova, u granicama pristojnosti, poželjno je kraće ili duže zajedničko veselje uz lovačke šale i dosjetke, što doprinosi razvijanju drugarstva.
– Uživanje alkohola u većim količinama nije poželjno, jer oružje i alkohol ne predstavljaju sretnu saradnju. Manja doza okrepke neće puno škoditi.
– Po povratku iz lova bez odlaganja očistiti i podmazati oružje, a municiju skloniti na sigurno mjesto. Lovačkog psa nahraniti, po potrebi očistiti i smjestiti u toplo.
-Lovci u lovu treba da se razlikuju od ostalih građana, pri čemu je poželjno nositi lovačko odijelo ili u najmanju ruku lovačku kapu sa lovačkim značkama. Na lovačkim svečanostima lovci nose lovačka priznanja (značke, medalje, ordenje).

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Back to top button