Čujem tvoj šapat, Uno rijeko,
Daleko jesam,
Al’ ko bi reko,
Da tvoj žubor snove mi ljepša,
Brzinom munje da eterom plovi
Da kao stvarnost djeluju ssnovi.
Poruke šalješ, koje
Grudi i srce moje,
Toplinom svojom nesebično pune,
Zovu me tebi,
Smaragdne da milujem tvoje strune.
Obećavam, neće dugo proći,
Pod skute vraćam se tebi,
Do zarljaja našeg uskoro mora doći.
