Fotografija s ukusom i toplinom…
Provodi breza ovako svoje sretne, samačke dane, čekajuć’ suton i mjesec da zasja, u san da utone, ljepote snivanja da je omame, potom, zorom ranom se budi, Sunce kad je ozari, obasja.
Živi ona tako sretno, vjetar dok joj ne polomi grane, u tuzi i brizi tada šivi, misli se da l’ uspjet će, zaliječit svoje duboke rane.
FOTO: arhiva
