Uobičajena teza u antropologiji kaže da je u prahistoriji lov bio rezervisan za muškarce, dok su žene ostajale u logoru i brinule o djeci. Novootkriveni nalazi objavljeni u novoj arheološkoj studiji opovrgavaju ovu tvrdnju.
Umrla je mlada, negde između 17. i 19. godine. Sahranjena je prije oko 9.000 godina u Andima. Bila je pažljivo položena u grob zajedno sa oružjem i alatom za obradu ulova. Drugim riječima, priborom za lov na krupnu divljač.
To što je žena sahranjena zajedno sa lovačkom opremom, snažan je dokaz da je bila lovac na krupnu divljač, pokazuju podaci istraživanja objavljeni u časopisu Sajens advansiz, prenosi portal Gizmodo. Autori rada, predvođeni antropologom Randalom Hasom sa Univerziteta u Dejvisu, Kalifornija, nisu se zaustavili samo na tome, već su izvršili deteljnu analizu arheološke literature kako bi utvrdili da li je bilo sličnih nalaza do sada. Kao što su i očekivali, pronašli su veliki broj slučajeva u kojima su žene sahranjivane uz opremu za lov na krupnu divljač.
Shodno tome, novo istraživanje dovodi u sumnju ukorijenjene predstave o rodnim ulogama u prahistoriji, pokazujući da je lov bio rodno neutralnija aktivnost nego što se obično pretpostavljalo. Autori ističu da je to klasičan slučaj seksizma u nauci.
„Naša otkrića su me natjerala da preispitam najosnovniju organizacionu strukturu drevnih društava lovaca-sakupljača i uopšte ljudskih grupa“, objašnjava Has.
„Gotovo uvijek su muškarci lovci, a žene sakupljači. Zbog ovoga – a vjerovatno i zbog seksističkih pretpostavki o podjeli rada u zapadnom društvu – arheološki nalazi žena sa lovačkim priborom jednostavno se nisu uklapali u prevlađujući pogled na svijet. Bio nam je potreban snažan dokaz da nam pomogne da prepoznamo da arheološki obrazac ukazuje na stvarno učešće žena u lovu“, dodaje Has.
Ženski grob je, zajedno sa još 26 osoba, pronađen na arheološkom lokalitetu u Peruu. Autori očuvanost posmrtnih ostataka opisuju kao „loše“, ali uspjeli su da povrate dijelove njene lobanje, zuba i kostiju nogu. Pored ostataka kostiju žene pronađeno je ukupno 24 kamena artefakta i šest vrhova kopalja. Kao što autori primjećuju, 20 artefakata bilo je „čvrsto grupisano i djelimično naslagano u gomilu“ neposredno iznad butne kosti, što sugeriše da su predmeti namjerno položena kao grobna dobra.
Pronađena je i druga jedinka, muškarac starosti između 25 i 30 godina, pored koga je takođe zakopana lovačka oprema. Otkriće ova dva groba sada predstavljaju najranije poznate lovačke sahrane na tlu Amerike.
Ispitivanje radioaktivnim ugljenikom pokazalo je da su oboje živjeli prije oko 9.000 godina tokom ranog halocena. Stomatološka analiza, zajedno sa analizom koštane strukture, potvrdila je starost i pol oba pokojnika. Izotopska analiza je pokazala da su oboje u ishrani koristili meso, što je potvrdilo njihovu ulogu lovaca.
Tim je pregledao 429 izvještaja o grobnicama pronađenim na 107 lokacija u Sjevernoj i Južnoj Americi koja datiraju iz kasnog pleistocena i ranog holocena. Pronašli su ukupno 27 nedvosmislenih primjera umrlih koji su sahranjeni sa lovačkom opremom, od čega 16 muškaraca i 11 žena.
„Uzorak je dovoljan da se izvede zaključak kako učešće žena u lovu na krupnu divljač nije bilo sporadična pojava“, tvrde autori.
Jasno je da su arheolozi u prošlosti bili svjesni ovih nalaza, ali odbacivali su mogućnost da su ove žene bile lovci. Kako navode autori, „savremeni rodni konstrukti često ne odražavaju prošle“, pri čemu naučnici čine „nekritičke pretpostavke o prošlim rodnim ulogama“.
Vrlo je moguće da je podjela rada u prošlosti bila ravnopravnija, barem u nekim kulturama. Tim bi sada želio da dublje zaroni u ovu temu i prouči kako su se rodne uloge vremenom mijenjale u prahistorijskim društvima.
